THE BEST SIDE OF PROSVETLJENJE

The best Side of PROSVETLJENJE

The best Side of PROSVETLJENJE

Blog Article

forty eight. Kanaanski panteon: Ugarit Nešto pre —3000. godine, u Palestini je rođena jedna nova civilizacija, civilizacija starijeg bronzanog doba: ona označava prvo naseljavanje Semita. Kako je to uobičajeno u Bibliji, njene pripadnike možemo nazvati i »Kanaancima«, ali to ime je konvencionalno.20 Osvajači su se naselili, počeli da se bave ratarstvom i razvili urbanu civilizaciju. Tokom nekoliko vekova u tu oblast dospevaju i drugi doseljenici pa su se umnožile i razmene sa susednim zemljama, pogotovu s Egiptom. Oko ~ 2200. godine civilizacija starijeg bronzanog doba bila je srušena upadom jednog novog semitskog naroda, Amorita, polunomadskih ratnika, povremeno zemljoradnika, ali pretežno stočara. Taj kraj jedne civilizacije predstavljao je početak nove ere. Osvajanje Sirije i Palestine od strane Amorita (MAR.TU na smerskom, Amurru na akadskom) bilo je samo jedna epizoda pokreta za koji je potvrđeno da je u isto doba šire zahvatio Mesopotamiju i Egipat. Siloviti i »divlji«21 nomadi su, uzastopnim napadima, talas za talasom, zapljuskivali sirijsku pustinju, istovremeno zadivljeni i razdraženi izobiljem u gradovima i kulturom tih zemalja. Ali, osvajajući starosedeoce oni su prihvatali njihov način života i civilizovali se.

12. Žena i vegetacija. Sveti prostor i periodično obnavljanje Sveta Prva, a možda i najznačajnija posledica otkrića zemljoradnje, bila je kriza sistema vrednosti paleolitskih lovaca: veze religiozne prirode koje su bile uspostavljene sa životinjskim svetom istisnulo je ono što bismo mogli da nazovemo mistična solidarnost čoveka i vegetacije. Ako su do tada suštinu i sakralnost života oličavale kost i krv, ubuduće će to činiti sperma i krv. Drugim recima, žena i ženska sakralnost uzdignute su u prvi system. Pošto su žene imale odlučujuću ulogu u uzgajanju domaćih biljaka, one postaju vlasnice obrađenih polja, što ojačava njihov društveni položaj i dovodi do stvaranja karakterističnih institucija, kao što je, na primer, matrilokacija, kada je suprug obavezan da živi u kući svoje žene. Plodnost zemlje povezana je s plodnošću žena; prema tome, žene postaju odgovorne za obilnost žetve, jer one poznaju »tajnu« stvaranja. Reč je o religioznoj tajni, pošto ona upravlja poreklom života, ishranom i smrću. Obrađena zemlja je izjednačena sa ženom. Nešto kasnije, posle pronalaska pluga, ratarski rad je poistovećen s polnim činom.23 Ali hiljadama godina, Majka Zemlja rađala je sasvim sama, partenogenezom. Sećanje na tu »misteriju« sačuvano je u olimpskoj mitologiji (Hera sama začinje i rađa Hefesta i Areja), a moguće je pronaći ga i u brojnim mitovima i narodnim verovanjima o ljudima koji su rođeni iz Zemlje, o porađanju na tlu, polaganju novorođenčeta na zemlju, itd.

kosmički element, Vetar, koji je divinizovan u litvanskom Vejopatisu, »Gospodaru Vetra«, i u iranskom i indijskom Vajauu. Ali u poslednja dva slučaja, reč je samo o kosmičkim epifanijama: one particular, naročito iranski Vaju, pokazuju karakteristike bogova vrhovnih vladara. Indoevropljani su razvili osobenu mitologiju i teologiju. Oni su prinosili žrtve i poznavali magijsko-religioznu vrednost reči i pesme (*KAN). Raspolagali su shvatanjima i obredima koji su im omogućavali da posvete prostor i da »kosmizuju« oblasti u kojima se nastanjuju (ovaj mitsko-obredni situation je potvrđen u staroj Indiji, u Rimu i kod Kelta), što im je, osim toga, omogućavalo da periodično obnove svet (obrednom borbom između dve grupe učesnika u obredu, a tragovi tog obreda su se zadržali u Indiji i u Iranu). Smatralo se da bogovi prisustvuju svečanostima i pred njima su bile spaljivane žrtve. Indoevropljani nisu podizali svetilišta: vrlo je verovatno da se kult proslavljao u posvećenom ograđenom prostoru, pod vedrim nebom. Evo još jednog bitnog obeležja: usmeno prenošenje predanja, odnosno zabrana korišćenja pisma prilikom susreta sa civilizacijama Bliskog istoka. Ali, kao što je i trebalo očekivati imajući u vidu brojne vekove koji su prve seobe Indoevronljana (Hitita, Indoiranaca, Grka, Itala) razdvajali od poslednjih (Germani, Balto-Sloveni), zajedničko nasleđe se ne može uvek prepoznati u vokabularu, kao ni u teologijama i mitologijama istorijske epohe.

metičke spekulacije. Naglasimo samo da je uzor ljudske androginije božanska dvopolnost i da je to shvatanje zajedničko izvesnom broju kultura. seven

property apply is taught and inspired so you get by far the most get pleasure from the practice, and learn how to help on your own involving courses.

U Anadoliji smo od sedmog milenijuma pa sve do učvršćivanja hrišćanstva uočili začuđujući religiozni kontinuitet. »Nema, u stvari, uverljivog objašnjenja kontinuiteta između nezgrapnih statueta nekog muškog božanstva uspravljenog na biku, kakve su, primerice, pronađene u sloju VI (oko ~ 6000) Ćatala Hijika, zatim, predstave bogova oluje iz hititske epohe, i kipa Jupitera Dolihejca koga su obožavali vojnici rimskih legija: isti je slučaj i sa boginjom s leopardima iz Čatal Hijika, hititskom boginjom Hepat i Kibelom iz klasične epohe.«one Bar delimično, ovaj kontinuitet je posledica začuđujuće sklonosti k religioznom sinkretizmu. Indoevropski narod, koji je u modernoj istoriografiji označen imenom Hititi, vladao je Anadolijom tokom II milenijuma (Staro kraljevstvo ~ 1740—1460, i Carstvo otprilike ~ 1460 do ~ 1200). Pokorivši despise — najstariju anadolsku populaciju čiji se jezik zna — ariofonski osvajači su pokrenuli proces simbioze kultura koji je nastavljen dugo posle propasti njihovih religioznih tvorevina.

je zalog za nastajanje novog doba, ili za uspostavljanje neke nove vrhovne vlasti (up. Zevs — Tifon, Baal — Jam). Ukratko, ubijanjem nekog zmijolikog čudovišta — simbola za virtualno, za »haos«, ali i za »autohtono« — nastaje nova kosmička ili institucionalna situacija. Zajednička karakteristika svih tih mitova jeste strah, ili neuspeh pobednika pri prvom pokušaju. Marduk i Ra oklevaju pre borbe; u prvom trenutku, zmija Ilijankaš uspeva da osakati boga; Tifon uspeva da odseče i odnese Zevsove tetive. Prema Šatapatha Brahmani (I, 6, 3—17), Indra beži što može dalje kada opazi Vritru, a Markandeja Purana ga opisuje »bolesnog od straha«, kako priželjkuje mir.33 Nema potrebe da se zadržavamo na naturističkim tumačenjima ovog mita: u pobedi protiv Vritre videla se ili kiša koja je počela s olujom, ili oslobađanje vode iz planina (Oldenberg), ili pobeda sunca protiv hladnoće koja je »zarobila« vodu zaledivši je (Hilebrant). Naturistički elementi su nesumnjivo prisutni, pošto je mit polivalentan; Indrina pobeda jednaka je, između ostalog, pobedi života protiv neplodnosti i smrti, koje su posledica Vritrinog »zaustavljanja« MEDITACIJA vode. Ali, struktura mita je kosmogonijska. U Rigvedi (I, 33, 4) se kaže da je lavatory svojom pobedom stvorio sunce, nebo i zoru. Prema drugoj jednoj himni (Rigveda X, 113, four—six), Indra je, čim se rodio, razdvojio Nebo i Zemlju, učvrstio nebeski svod i, bacivši vađru rastrgao Vritru koji je svu vodu zadržavao u podzemlju.

mrtvih. Ona je poništila nepremostivu razdaljinu između Hada i Olimpa. Kao posrednica između dva božanska sveta, ona bi ubuduće mogla da utiče na sudbine mrtvih.

47. Sukobi božanskih naraštaja Već od prvih prevoda huritsko/hititskih tekstova uočena je analogija sa feničanskom teogonijom kako je prikazuje Filon iz Biblosa s jedne strane, a s druge strane, s tradicijom koju prenosi Hesiod. Prema Filonu,17 prvi lavatory svedržac je bio Eljun (na grčkom Hipsistos, »Vrhovni«), koji u huritsko/hititskoj mitologiji odgovara Alaluu. Iz njegove veze s Brutom na svet su došli Uran (koji odgovara Anuu) i Ge (Geja). Ovi su opet rodili četiri sina, od kojih prvi, El (ili Kron) odgovara Kumarbiju. Posle neke svađe sa ženom, Uran pokušava da uništi svoje potomstvo, ali El iskuje testeru (ili koplje?), ubija oca i postaje vladar. eighteen Najzad na vlast dolazi Baal (koji pripada četvrtom naraštaju i odgovara Tešubu i Zevsu); izuzetno je što on tu vlast zadobija bez borbe. Do otkrivanja ugaritske književnosti autentičnost ove tradicije koju je preneo Filon dovođena je u sumnju. Ali smenjivanje naraštaja bogova je potvrđeno i u hanaanskoj tradiciji (§ forty nine). Činjenica da Hesiod (§ 83) govori o samo tri naraštaja — koje predstavljaju Uran, Kron i Zevs — opet potvrđuje autentičnost verzije Filon) »Sanchoniaton« jer ona pre Uranove (= Anuove) pominje Eljunovu (— Alaluovu) vladavinu. Feničanska verzija mita 0 božanskoj vrhovnoj vlasti verovatno potiče od huritskog mita, ili je bila pod njegovim snažnim uticajem. Možemo pretpostaviti da je Hesiod koristio istu tradiciju koju su u Grčkoj poznavali preko Feničana ili neposredno preko Hitita.

70. bathroom Soma i piće »ne-smrti« Sa sto dvadeset himni koje su mu posvećene, Soma se pojavljuje kao treći u vedskom panteonu. Čitava jedna knjiga Rigvede, deveta, posvećena je Somi pavamana, somi »koji se prosvetljava«. Još više nego u slučaju Agnija, teško je razdvojiti obrednu stvarnost — biljku i piće — od boga koji nosi isto ime. Mitovi su zanemarljivi. Najznačajniji pripoveda o nebeskom poreklu some: neki se orao, »leteći do neba«, ustremio »brzinom misli i probio bronzanu tvrđavu« (Rigveda VIII, one hundred, 8). Ptica uzima biljku i odnosi je na zemlju.

), ili lobanja i duge kosti (Samojedi, itd.); kod nekih sudanskih na roda mladić, pošto ubije svoju prvu divljač, tom krvlju premazuje zidove neke pećine. Koliko se takvih verovanja i takvih ceremonija može identifikovati na osnovu arheoloških dokumenata kojima raspolažemo? Veoma malo — tek prinošenja na žrtvu lobanja i dugih kostiju. Nikad nećemo dovoljno naglasiti bogatstvo i složenost religiozne ideologije lovačkih naroda — i skoro potpunu nemogućnost da se dokaže ili porekne njeno postojanje kod praljudi. Kao što smo mnogo puta ponovili: verovanja i ideje se ne mogu pretvoriti u fosile. Stoga je nekim naučnicima bilo draže da o idejama i verovanjima praljudi ne kažu ništa, umesto da ih rekonstruišu na osnovu poređenja sa civilizacijama lovaca. Ova radikalna metodološka pozicija nije lišena opasnosti. Ostaviti praznim čitav jedan period of time u istoriji ljudskog duha povlači opasnost od toga da se podrži ideja po kojoj se tokom sveg tog vremena duhovna aktivnost ograničavala na čuvanje i prenošenje tehnologije. Takvo mišljenje, međutim, ne samo što je pogrešno, nego je i pogubno za poznavanje čoveka. Homo faber bio je podjednako i homo ludens, sapiens i religiosus. A pošto se njegova verovanja i religiozna praksa ne mogu rekonstruisati, potrebno je da barem ukažemo na određene analogije preko kojih možemo indirektno da ih osvetlimo.

you'll find 6 major branches of traditional yoga. In Every single of those, the purpose of unity is attained by way of different yoga tactics. Each individual of these various aspects of yoga will resonate otherwise with practitioners primarily based on their disposition, talent, and skill.

nutku, u eleusinskom svetilištu se palila ogromna vatra. Ali, mada znamo za nekoliko primera kremacije, vatra po svoj prilici nije imala neposrednu ulogu u inicijacijama. Ono malo što znamo o tajnim ceremonijama ukazuje na to da je središnja misterija podrazumevala prisustvo dve boginje. Inicijacijom se menjala ljudska uslovljenost, ali u drugom smeru od onog kojim je išla Demofontova neuspela transmutacija. Malobrojni stari tekstovi, koji se neposredno odnose na Misterije, insistiraju na posmrtnoj blaženosti iniciranih. Izraz: »Srećan je onaj od l j u d i . . . « iz Himne Demetri vraća se kao lajtmotiv. »Srećan je onaj ko je ovo online video pre odlaska pod zemlju!« kliče Pindar. »On zna kraj života! On zna i početak! ...« (Trene*. fr. 10). »O, tri puta su srećni oni među smrtnicima koji odlaze Hadu tek pošto su se osvedočili u te Misterije; jedino će oni tu moći da žive; za druge, sve će biti patnja« (Sofokle, fr. 719 Dindorf, 348 Didot). Drugim recima, posle stvari viđenih u Eleusini, duša iniciranog će iza smrti uživati blaženu egzistenciju. Ona nikada neće postati tužna i izgubljena senka, lišena sećanja i snage, čega su se toliko bojali homerski heroji. Himna Demetri samo jednom pominje zemljoradnju, govoreći o tome kako je Triptolem prvi bio upućen u Misterije. Demetra je zatim po predanju, Triptolema poslala da nauči Grke zemljoradnji. Neki autori su strašnu sušu objašnjavali kao posledicu silaska Persefone, boginje vegetacije, u Podzemlje.

Sėdėk tiesiai tiesiu stuburu; pečiai ir kaklas atpalaiduoti, ir akys užmerktos viso proceso metu. Bendras mitas apie meditaciiją, kad reikia sėdėti Padmasanoje (lotuso pozoje), norint medituoti.

Report this page